Centar za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih

Važnost cjeloživotnog učenja

Pojam cjeloživotnog učenja podrazumijeva ‟svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnoga, građanskog, društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca”. Ono obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) kroz formalne, neformalne i informalne oblike učenja.

Cjeloživotno učenje se u Europi afirmira devedesetih godina prošloga stoljeća kao odgovor na ekonomsku krizu i visoku nezaposlenost te se fokus s obrazovanja pomiče u korist cjeloživotnog učenja. Institucionalizirani i organizirani proces obrazovanja uzmiče pred učenjem u svim oblicima i u svim životnim okolnostima.

Cjeloživotno učenje- Sveučilišni odjel za stručne studije

Tijekom vremena cjeloživotno učenje je postalo vodeće načelo brojnih nacionalnih obrazovnih sustava. Europski parlament snažno podržava stav da je cjeloživotno učenje ključ osiguravanja društvene integracije i postizanja jednakosti u mogućnostima. Njegova važnost se ističe u nizu međunarodnih akcijskih planova, deklaracija, dokumenata i konferencija, a Hrvatska ne zaostaje za ovim trendom. Uključivanje cjeloživotnog učenje u strateške dokumente iz područja obrazovanja je postalo osnovno načelo razvoja hrvatskoga obrazovnog sustava.

Uz koncept cjeloživotnog učenja najčešće se vezuju ciljevi ekonomske prirode, primjerice postizanje veće konkurentnosti i trajne zapošljivosti. S druge strane se ne smiju zanemariti jednako važni ciljevi koji pridonose aktivnijoj ulozi pojedinca u društvu. Ti su ciljevi poticanje društvene uključenosti, razvoj aktivnoga građanstva te razvijanje individualnih potencijala pojedinca. Iz navedenog se može zaključiti da je ‟unaprjeđenje cjeloživotnog učenja nužno za uspješnu tranziciju prema društvu i ekonomiji utemeljenim na znanju”.