Važnost cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih

Važnost cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih

Pojam cjeloživotnog učenja (lifelong learning) definira se kao "sveukupna aktivnost učenja tijekom života, a s ciljem unapređenja znanja, vještina i kompetencija unutar osobne i građanske te društvene perspektive i/ili perspektive zaposlenja. Obuhvaća učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno), pri čemu se učenje shvaća kao kontinuirani proces u kojem su rezultati i motiviranost pojedinca u određenom životnom razdoblju uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima učenja stečenima u mlađoj životnoj dobi".

Cjeloživotno učenje se u Europi afirmira devedesetih godina 20. stoljeća kao politika koja odgovara na probleme ekonomske krize i povećane nezaposlenosti te se fokus s obrazovanja pomiče u korist cjeloživotnog učenja. Institucionalizirani i organizirani proces obrazovanja uzmiče pred učenjem koje uključuje sve oblike učenja u svim životnim okolnostima.

Tijekom vremena cjeloživotno učenje je postalo vodeće načelo brojnih nacionalnih obrazovnih sustava. Europski parlament snažno podržava stav da je cjeloživotno učenje ključ osiguravanja društvene integracije i postizanja jednakosti u mogućnostima. Njegova važnost se ističe u nizu međunarodnih akcijskih planova, deklaracija, dokumenata i konferencija, a Hrvatska ne zaostaje za ovim trendom. Uključivanje cjeloživotnog učenje u strateške dokumente iz područja obrazovanja je postalo osnovno načelo razvoja hrvatskoga obrazovnog sustava.

Uz koncept cjeloživotnog učenja najčešće se vezuju ciljevi ekonomske prirode, primjerice postizanje veće konkurentnosti i trajne zapošljivosti. S druge strane se ne smiju zanemariti jednako važni ciljevi koji pridonose aktivnijoj ulozi pojedinca u društvu. Ti su ciljevi poticanje društvene uključenosti, razvoj aktivnoga građanstva te razvijanje individualnih potencijala pojedinca i povećanja osobnog zadovoljstva. Iz navedenog se može zaključiti da je ‟unaprjeđenje cjeloživotnog učenja nužno za uspješnu tranziciju prema društvu i ekonomiji utemeljenim na znanju”.

Obrazovanje odraslih (adult education) se na međunarodnoj razini različito definira te ne postoji konsenzus o jedinstvenoj definiciji obrazovanja odraslih u Europi. Neke od postojećih definicija određuju obrazovanje odraslih kao: 1. cijeli skup procesa učenja, formalnih i ostalih, u kojem odrasle osobe (u skladu s definicijom odrasle osobe u društvima u kojima pripadaju) razvijaju svoje sposobnosti, obogaćuju svoje znanje i unapređuju svoje tehničke ili profesionalne kvalifikacije ili ih preusmjeravaju da bi zadovoljile svoje potrebe ili potrebe svojih društva (UNESCO); 2. svi oblici učenja odraslih osoba poduzeti nakon što su završile inicijalni ciklus obrazovanja i osposobljavanja započet u djetinjstvu, bez obzira na to koliko ciklus traje – pa se stoga visoko obrazovanje započeto prije ulaska na tržište rada ne smatra obrazovanjem odraslih (Europska komisija); 3. svi oblici nestrukovnog učenja odraslih, bez obzira na to izvodi li se formalno, neformalno ili informalno (EU, UK).