Centralna knjižnica „Marko Marulić“ u Splitu  dana 6. travnja 2023. godine.

U ugodnoj atmosferi, pred nekoliko desetaka okupljenih slušatelja, predavačice i moderator su ovu, aktualnu a istovremeno i kompleksnu, temu obradili interdisciplinarno, i to znanjem, iskustvom i entuzijazmom inženjera - energetičara, politologa, profesora i ekonomiste, a sve na jednostavan i pristupačan način. Tijekom predavanja, koje je u naravi bilo panel diskusija s elementima okruglog stola, intenzivno su se ispreplitala dva aspekta, energetsko - ekonomski s jedne strane, ali i ne manje važan, sigurnosno - geopolitički aspekt s druge strane.

Sve je počelo još u prosincu 2019., kad je Europska komisija predstavila Europski zeleni plan - ambiciozni paket politika, reformi čiji je glavni cilj učiniti gospodarstvo Europske unije ekološki održivim, te postići klimatsku neutralnost do 2050. godine. U konačnici, pretvoriti energetsku tranziciju u gospodarsku priliku za Europsku uniju. Međutim, ruska invazije na Ukrajinu - 24. veljače 2022. godine izaziva europsku energetsku krizu i prisiljava EU da intenzivnije potakne prijelaz na obnovljive izvore energije i ograniči uvoz prirodnog plina i ostalih energenata iz Rusije.

Slijedom spomenutog, Europska komisija je 18. svibnja 2022. godine predstavila plan REPowerEU koji je poduprt financijskim i zakonodavnim mjerama za izgradnju nove energetske infrastrukture i sustava koji su potrebni Europi. Nadalje, već u lipnju 2022. godine usvojen je opći pristup o dva zakonska prijedloga koji se bave energetskim aspektima klimatske tranzicije EU-a u okviru paketa „Fit for 55”: (a) Direktivi o obnovljivim izvorima energije i (b) Direktivi o energetskoj učinkovitosti. „Spremni za 55 %” odnosi se na cilj EU-a da smanji neto emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. Predloženim paketom nastoji se zakonodavstvo EU-a uskladiti s ciljem za 2030.

Kao dio projekta sEEnergies, analizirano je dvadeset osam zemalja (EU27+UK) i stvoreni su 100% obnovljivi scenariji za 2050. Projekt je usmjeren na maksimiziranje načela energetske učinkovitosti (EEFP) u zgradarstvu, prometu i industriji te na njegov utjecaj na razini energetskog sustava. Konačna konfiguracija energetskog sustava odabrana je za svaku zemlju na temelju procjene učinka uključujući socio-ekonomske troškove, kapacitete obnovljive električne energije, uravnoteženje potražnje i proizvodnje za daljinskog grijanja i razine biomase.

Projekcija zelene tranzicije za Hrvatsku je prilično ambiciozna: (1) Hrvatska može do 2050. isplativo smanjiti svoju konačnu potrošnju energije za 38%. u usporedbi s osnovnim scenarijem. (2) Opskrbu primarnom energijom moguće je smanjiti za 47% u odnosu na 2019. godinu, a sve provedbom različitih mjera energetske učinkovitosti. (3) Potreba za električnom energijom u sustavu značajno se povećava sa 12 TWh na 34 TWh, a prema Scenariju klimatske neutralnost (SN) i udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji energije iznosi 74%. (4) Potreba za grijanjem smanjuje se za 70% poglavito zbog povećanja udjela centralnih toplinskih sustava u zgradarstvu, efikasnom implementacijom dizalica topline i solarnih sustava, kao i korištenjem viška topline iz industrije za daljinsko grijanje. (5) Energetska tranzicija u sektoru prometa je prilično izazovna. Broj osobnih automobila povećava se s 1,67 milijuna na 1,69 milijuna od 2017. do 2050. Istovremeno, broj osobnih automobila po glavi stanovnika povećava se s 0,39 na 0,46. Energetski učinkovita putanja rasta smanjuje „pkm“ prijeđeni osobnim automobilima za oko 18% u usporedbi s tradicionalnom putanjom rasta 2050.

Sve u svemu, s ekonomsko - energetskog aspekta zaključeno je: (1) Od krucijalnog značaja je uspostava daljinskog grijanja u gradovima. (2) Hrvatska ima relativno visoki potencijal obnovljivih izvora energije. (3) Naglasak treba staviti na razvoj infrastrukture koja mora pratiti energetsku tranziciju. (4) Hrvatski kritična sastavnica energetske tranzicije je prometni sektor koji je uvjetovan učinkovitim urbanim razvojem. (5) Sektor zgradarstva, kao bitnu sastavnicu energetske tranzicije, treba pratiti detaljno prostorno modeliranje koje je okosnica sinergijskog efekta investiranja u različite sektore.

Uz to, kao najava slijedećeg predavanja postavljene su teze koje imaju i geopolitičku dimenziju:

• Zelena Europa bit će ovisna o uvozu proizvoda i sirovina koji služe kao inputi za zelenu energiju i zelene tehnologije. Primjerice, rijetki metali čiji je Kina najveći proizvođač, neophodni su za proizvodnju baterija.
• Europa bi mogla ostati glavni uvoznik energije, ali ta energija mora biti zelena (zeleni vodik proizveden u dijelovima svijeta bogatim suncem).
• Hrvatska ima potencijal ali svoju Zelenu tranziciju treba agilno planirati, efikasno realizirati i efektivno iskoristiti.

Glavni doprinos ovog predavanja je pristup temi po modelu interakcije pozadine, uzroka, povoda i posljedica, a sve to kroz prizmu i za interes LIJEPE NAŠE. Jer, Europski zeleni plan nije samo plan, program, platforma, paket politika ili energetsko- ekonomski projekt već civilizacijska prekretnica koja ima nemjerljive posljedice na Europsku Uniju kao cjelinu ali i na sve aspekte života njenih građana pa tako i HRVATA.