Novosti

Moje Erasmus iskustvo - Mikela Jozić

Moje ime je Mikela Jozić i studentica sam druge godine na specijalističkom diplomskom stručnom studiju Elektrotehnika na Sveučilišnom odjelu za stručne studije. Za odlazak na Erasmus razmjenu odlučila sam još na trećoj godini preddiplomskog stručnog studija. Već sam tada znala da želim otići pisati svoj završni rad u inozemstvu. Sama pomisao da ću iskusiti kako je studirati na inozemnoj ustanovi, upoznati nove ljude i posjetiti nova mjesta bila je prilika koju jednostavno nisam mogla propustiti. Uvijek sam voljela izazove, a ovako nešto nije bilo moguće odbiti.

Stoga sam se prijavila na Erasmus natječaj sa željom izrade završnog rada na Rheinische Fachhochschuleu Kölnu na period od tri mjeseca. Što se tiče moje struke smatram da nisam mogla izabrati bolju zemlju u Europi. Već negdje u svibnju prošle godine krenula sam s traženjem smještaja. Kako i u Splitu već skoro pet godina živim u studentskom domu, i u Njemačkoj sam kontaktirala odgovarajući studentski dom, ispunila online upitnik i potpisala ugovor. Veći izazov je bilo naći mentora koji će me voditi kroz završni rad. Bilo je potrebno puno strpljenja, pisanja mailova, slanja dokumenata i razumijevanja kako bi sve na kraju ispalo kako treba. Stupila sam u kontakt s profesorom Tröltzschom koji je glavni voditelj na ASTOR projektu (više info o projektu na linku: https://www.rfh-koeln.de/forschung-projekte/astor/index_eng.html). Projekt je financiran od strane Europske Unije i Njemačkog centra za zrakoplovstvo, kojeg sam i na kraju imala prilike posjetiti. Obavili smo skype razgovor i okvirno dogovorili o čemu ću pisati. Naravno, na prvu osjećala sam se izgubljeno i pitanja su mi se vrtjela po glavi: „Hoću li ja to moći? Što ako ne stignem u ta tri mjeseca obaviti sve što trebam?“. Jedan od glavnih razloga tih pitanja je bilo to što je bilo potrebno poznavanje Matlab alata koji mi nismo učili. Zadnji put kad sam radila s Matlabom bilo je na prvoj godini na Primijenjenoj i numeričkoj matematici kod profesora Barasa, iako nismo radili na istim alatima. Naravno, uz mentora na inozemnoj ustanovi morate imati mentora na svom fakultetu. Kako se projekt na kojem sam radila bavio razdvajanjem vode na kisik i vodik pomoću solarnog tornja, gdje se ujedno vidi da se radi o obnovljivim izvorima energije nije ni bilo upitno da ću za to odabrati profesora koji nam je držao kolegij Obnovljivi izvori energije – profesora Jankoskog.

I napokon, krajem veljače sletjela sam u Köln. Upoznavanje grada, kupovanje karte za u-Bahn, traženje linija po gradu, traženje zgrade fakulteta, nije ni bilo toliko komplicirano s obzirom na to da je sve uređeno i veoma dobro povezano. Na prvom sastanku s mentorom, asistentima i ostalim studentima koji su radili završne na istom projektu, dogovorila sam točno temu svog rada. Zatim je krenulo mjesec i pol dana čitanja, istraživanja, rasprava i dogovora. Imali smo svoja mjesta u laboratoriju gdje smo mogli neometano raditi a i družiti se. Čak smo i svi zajedno sa mentorom i asistentima otišli na planinarenje.

No, sad i malo o društvenom životu. Köln je predivan i romantičan grad. Odmah sam se zaljubila u njega čim sam ga krenula istraživati. S obzirom na to da je to grad koji ima oko milijun stanovnika uvijek ste mogli naći neku zabavu. Iako su mi rekli da sam upravo propustila karneval gdje bude pravo ludilo u gradu, svejedno su se mogla naći događanja na tjednoj bazi. Imala sam sreće da mi je dom bio u samom centru pored katedrale pa mi nije ništa bilo previše daleko. Život u domu nije mi mogao biti bolji. Otprilike deset soba i kuhinja po katu u kojoj imaš sve što ti je potrebno. Drago mi je što sam toliko mladih i pametnih ljudi upoznala u domu. Najveće bogatstvo je to što su to ljudi različitih nacionalnosti pa od svakog naučite ponešto o njihovoj kulturi i zemlji. Bilo mi je i odlično što u domu rade pedagozi i u svakom su trenutku spremni pomoći. Također, svaki tjedan organiziraju nekakva događanja kojime se možeš priključiti. Od zajedničkog kuhanja različitih jela do roštilja, odlaska biciklima po Kölnu, treniranja različitih sportova pa sve do igranja društvenih igara. Teško se sjetiti svega što smo radili zajedno. Cijelo vrijeme sam pričala engleski jezik kojeg sam još bolje usavršila, a njemački sam počela bolje ''hvatati''. Ono što me posebno oduševilo je njihova semestralna karta. Traje jedan semestar, a možete putovati po cijeloj pokrajini North Rhine Westphaliji. Tako da sam vikende koristila za posjete različitim gradovima, dok sam preko tjedna bila na fakultetu. Iako sa studentskim restoranom nisam bila oduševljena, u gradu postoje razni restorani u kojima možete jesti po sasvim prihvatljivima cijenama.

Na kraju moram reći da me ovo iskustvo toliko obogatilo da ga ne bi mijenjala ni za što na svijetu. Od znanja koje sam stekla pa sve do predivnih ljudi koje sam upoznala. Erasmus iskustvo nije samo pisanje rada i slušanje predmeta, to je sasvim više od toga. Upoznate mnoge ljude, posjetite nova mjesta i obogatite se nečim što ne biste možda dobili da ste ostali u svom gradu. Tri mjeseca su prošla za tren. Naravno, sa svima ostajem u kontaktu i nadam se da ću ih ove godine ponovo posjetiti. Iskreno se nadam da sam i vama pobudila želju da odete i iskusite jer zasigurno nećete požaliti.

 

Mikela Jozić

Split, lipanj 2018. godine